Goli carevi
Trenutak u kojem otkrivamo neku životnu istinu velik je i moćan. Ponekad je poput praska ili vatrometa, ponekad se dogodi negdje u nama, zatvoren od izvanjske čujnosti, poput eksplozije u dubinama oceana, ponekad je dug i iscrpljujući, poput teške operacije. No, u svakom slučaju, poslije njega više ništa nije isto.
Dvadeset i četiri priče Sonje Zubović u ovoj zbirci pod naslovom Goli carevi opisuju dvadeset i četiri takva životna trenutka, sadržajem i likovima posve različita, a opet jednako gola u spoznaji. Bez obzira na to je li riječ o ljubavničkom odnosu, prijateljskom ili naprosto odnosu među ljudima, u svakoj se priči nakraju ogoljuju dvije najveće životne istine: ljubav i radost.
Lako i pitko, bez mudrovanja Sonja Zubović u svakoj nas priči suočava s prepoznatljivom životnom situacijom, dopuštajući da svaki goli trenutak postane i dio naše najveće spoznaje – samoga sebe.
Dvadeset i četiri priče Sonje Zubović u ovoj zbirci pod naslovom Goli carevi opisuju dvadeset i četiri takva životna trenutka, sadržajem i likovima posve različita, a opet jednako gola u spoznaji. Bez obzira na to je li riječ o ljubavničkom odnosu, prijateljskom ili naprosto odnosu među ljudima, u svakoj se priči nakraju ogoljuju dvije najveće životne istine: ljubav i radost.
Lako i pitko, bez mudrovanja Sonja Zubović u svakoj nas priči suočava s prepoznatljivom životnom situacijom, dopuštajući da svaki goli trenutak postane i dio naše najveće spoznaje – samoga sebe.
Diana Kučinić, urednica
Roza i Blu upoznaju Zagreb
- Otkud žičara usred grada, djede?
- Duga je samo 66 metara. Ima dva vagona za 28 putnika. Sagrađena je jer je u ovom gradu oduvijek živ kavalirski duh.
- Ma, djede, što si smiješan… Opet ćeš početi!
- Roza, uspinjača je napravljena 1890. godine zato da se dame ne moraju znojiti, kad se u klajdama i opravama penju iz Donjega grada na Gornji grad.
I tako nas Sonja Zubović na krilima lakog, duhovitog razgovora Roze i njezina djeda Miškeca vodi središtem Zagreba – Rozu biciklom kojeg je nazvala Blu, a djeda tramvajem. Vješto izbjegavajući zamku da priču optereti mnoštvom podataka, a opet, nudeći dovoljno informacija da se o Zagrebu dozna najvažnije, autorica ovaj osebujni vodič obogaćuje autentičnim zagrebačkim izrazima i receptima zagrebačkih jela.
Uz nenametljive ilustracije Alide Mezić, Sonja Zubović majstorski vodi u šetnju zagrebačkim ulicama - od Hrvatskog narodnog kazališta preko Botaničkog vrta, Esplanade, Tomislavova trga i Zrinjevca do Trga bana Jelačića, Kaptola i Maksimira. Ponajprije najmlađim, ali i starijim posjetiteljima bit će zanimljivo pročitati da je Nikola Tesla upravo na Gornjem gradu namjeravao uvesti prvu na svijetu javnu rasvjetu, otkud potječe izraz kisdihand ili kako se priprema grenadirmarš.
Roza i Blu nije uobičajeni vodič kroz Zagreb, pa čak niti uobičajeni vodič za djecu, već nadahnuta knjižica koja ljubav prema gradu dijeli novim i starim zaljubljenicima. Pa i Rozi na Cvjetnom placu kaže djed Miškec: "Grad nisu samo spomenici, zgrade, dobivene bitke… Grad je prije svega ljubav među ljudima".
Diana Kučinić
- Duga je samo 66 metara. Ima dva vagona za 28 putnika. Sagrađena je jer je u ovom gradu oduvijek živ kavalirski duh.
- Ma, djede, što si smiješan… Opet ćeš početi!
- Roza, uspinjača je napravljena 1890. godine zato da se dame ne moraju znojiti, kad se u klajdama i opravama penju iz Donjega grada na Gornji grad.
I tako nas Sonja Zubović na krilima lakog, duhovitog razgovora Roze i njezina djeda Miškeca vodi središtem Zagreba – Rozu biciklom kojeg je nazvala Blu, a djeda tramvajem. Vješto izbjegavajući zamku da priču optereti mnoštvom podataka, a opet, nudeći dovoljno informacija da se o Zagrebu dozna najvažnije, autorica ovaj osebujni vodič obogaćuje autentičnim zagrebačkim izrazima i receptima zagrebačkih jela.
Uz nenametljive ilustracije Alide Mezić, Sonja Zubović majstorski vodi u šetnju zagrebačkim ulicama - od Hrvatskog narodnog kazališta preko Botaničkog vrta, Esplanade, Tomislavova trga i Zrinjevca do Trga bana Jelačića, Kaptola i Maksimira. Ponajprije najmlađim, ali i starijim posjetiteljima bit će zanimljivo pročitati da je Nikola Tesla upravo na Gornjem gradu namjeravao uvesti prvu na svijetu javnu rasvjetu, otkud potječe izraz kisdihand ili kako se priprema grenadirmarš.
Roza i Blu nije uobičajeni vodič kroz Zagreb, pa čak niti uobičajeni vodič za djecu, već nadahnuta knjižica koja ljubav prema gradu dijeli novim i starim zaljubljenicima. Pa i Rozi na Cvjetnom placu kaže djed Miškec: "Grad nisu samo spomenici, zgrade, dobivene bitke… Grad je prije svega ljubav među ljudima".
Diana Kučinić
Mjesečevi snovi Sonje Zubović i ilustratorice Marine Badurine Cindić
Nevelik je broj ilustriranih priča za djecu, koje tako nježno i lucidno opuštaju i pozitivno potiču mališane na prepuštanje večernjem počinku i snovima.
To je iznimno osjetljiv trenutak za dijete, najčešće pun otpora, a često i straha. U vrijeme nježnog odrastanja mogu se ušuljati svjesni i nesvjesni strahovi, kao što je strah od odvajanja od poznate dnevne stvarnosti, strah od gubitka sigurnosti koju pruža roditelj, strah od mraka ili raznih imaginarnih predodžbi. Strah je emocija koja od najranije dobi uvlači svoju tamnu, blokirajuću boju u dušu maloga bića. Etnologija potvrđuje nizom primjera kako su roditelji, bake i djedovi znali posezati i za neadekvatnim poticajima u takvim trenucima.
Priča Mjesečevi snovi, uz užitak čitanja, mališanima pomaže u osjetljivom trenutku odlaska na spavanje, briše otpor i nelagodu zbog mraka i nepoznatog, ohrabruje razvoj imaginacije te otvara tajna vrata snovima ...
Urednica
Diana Kučinić
Nevelik je broj ilustriranih priča za djecu, koje tako nježno i lucidno opuštaju i pozitivno potiču mališane na prepuštanje večernjem počinku i snovima.
To je iznimno osjetljiv trenutak za dijete, najčešće pun otpora, a često i straha. U vrijeme nježnog odrastanja mogu se ušuljati svjesni i nesvjesni strahovi, kao što je strah od odvajanja od poznate dnevne stvarnosti, strah od gubitka sigurnosti koju pruža roditelj, strah od mraka ili raznih imaginarnih predodžbi. Strah je emocija koja od najranije dobi uvlači svoju tamnu, blokirajuću boju u dušu maloga bića. Etnologija potvrđuje nizom primjera kako su roditelji, bake i djedovi znali posezati i za neadekvatnim poticajima u takvim trenucima.
Priča Mjesečevi snovi, uz užitak čitanja, mališanima pomaže u osjetljivom trenutku odlaska na spavanje, briše otpor i nelagodu zbog mraka i nepoznatog, ohrabruje razvoj imaginacije te otvara tajna vrata snovima ...
Urednica
Diana Kučinić
Tomica Šćavina o knjizi Puž Slavek u polju suncokreta
PUŽEV PUT
Puž Slavek u polju suncokreta je priča koja slavi različitost, a naročito onu različitost koju nismo mogli birati. Svi nosimo neke svoje terete koji nam s vremenom počnu predstavljati jedini poznati i sigurni dom, baš kao što Slavek na svojim leđima nosi svoju kućicu. Međutim, nismo svi jednako opterećeni. Dijete koje s pet godina oboli od neizlječive bolesti je puž Slavek, a dijete koje je paženo i maženo u sigurnosti raskošnog doma je Suncoslav ili Sunčica. Naizgled, oni se zauvijek mimoilaze - puž Slavek ima svoj polagan, skroman, ali i naporan put, a suncokreti svoj blještavi, hvalisavi i pomalo dosadni užitak - ali u životnim nevoljama su jednaki. Oluju nitko ne može birati, ona dođe nepozvana i tu smo različiti samo po tome kako ćemo se s njom nositi.
Ova prekrasna priča naše poznate spisateljice za djecu Sonje Zubović budi suosjećanje, kako za djecu-puževe, tako i na kraju, za djecu-suncokrete koja provode svoje djetinjstvo pod staklenim zvonom roditeljskog doma, pa ostaju nepripremljeni za oluje koje svaki život neminovno nosi. Puž Slavek sa svojom slavnom kućicom nastavlja svojim putem obogaćen za iskustvo susreta sa suncokretima koji su ga povrijedili, ali se zatim i pokazali u svojoj krhkosti i time otvorili put daljnjeg upoznavanja kada se možda, tko zna kada i tko zna gdje, ponovo sretnu.
Sonja Zubović napisala je jednu univerzalnu priču o težini i lakoći života, o ograničenosti uživljavanja u perspektivu drugoga, o neostvarenim snovima jednog puža i neosjetljivosti suncokreta koji su puno toga dobili bez ikakvog truda. Na kraju, tama skrivena u spiralnim hodnicima puževe kućice biva za mrvicu lakša zbog razumijevanja koje dobiva od suncokreta, a svjetlo koje blješti iz sunčevih glava biva smekšano suosjećanjem prema pužu. Ovo mjesto susreta je vrijedna i važna poruka svoj djeci u svoj njihovoj raznolikosti.
Tomica Šćavina
PUŽEV PUT
Puž Slavek u polju suncokreta je priča koja slavi različitost, a naročito onu različitost koju nismo mogli birati. Svi nosimo neke svoje terete koji nam s vremenom počnu predstavljati jedini poznati i sigurni dom, baš kao što Slavek na svojim leđima nosi svoju kućicu. Međutim, nismo svi jednako opterećeni. Dijete koje s pet godina oboli od neizlječive bolesti je puž Slavek, a dijete koje je paženo i maženo u sigurnosti raskošnog doma je Suncoslav ili Sunčica. Naizgled, oni se zauvijek mimoilaze - puž Slavek ima svoj polagan, skroman, ali i naporan put, a suncokreti svoj blještavi, hvalisavi i pomalo dosadni užitak - ali u životnim nevoljama su jednaki. Oluju nitko ne može birati, ona dođe nepozvana i tu smo različiti samo po tome kako ćemo se s njom nositi.
Ova prekrasna priča naše poznate spisateljice za djecu Sonje Zubović budi suosjećanje, kako za djecu-puževe, tako i na kraju, za djecu-suncokrete koja provode svoje djetinjstvo pod staklenim zvonom roditeljskog doma, pa ostaju nepripremljeni za oluje koje svaki život neminovno nosi. Puž Slavek sa svojom slavnom kućicom nastavlja svojim putem obogaćen za iskustvo susreta sa suncokretima koji su ga povrijedili, ali se zatim i pokazali u svojoj krhkosti i time otvorili put daljnjeg upoznavanja kada se možda, tko zna kada i tko zna gdje, ponovo sretnu.
Sonja Zubović napisala je jednu univerzalnu priču o težini i lakoći života, o ograničenosti uživljavanja u perspektivu drugoga, o neostvarenim snovima jednog puža i neosjetljivosti suncokreta koji su puno toga dobili bez ikakvog truda. Na kraju, tama skrivena u spiralnim hodnicima puževe kućice biva za mrvicu lakša zbog razumijevanja koje dobiva od suncokreta, a svjetlo koje blješti iz sunčevih glava biva smekšano suosjećanjem prema pužu. Ovo mjesto susreta je vrijedna i važna poruka svoj djeci u svoj njihovoj raznolikosti.
Tomica Šćavina
O knjizi Puž Slavek u polju suncokreta:
Razumjeti različitost bez upiranja prstom i empatija bez zamke sažaljenja
Puž Slavek je topla priča o različitostima u prirodnom svijetu koje su neizbježne i u svijetu nas ljudi. Raznolikost je naša svakodnevnica, stoga je iznimno važno pripremiti male ljude u društvu da nauče različitosti pozitivno primijetiti, razumjeti i prihvatiti, ne umanjujući pri tome ni svoju ni tuđu vrijednost. Puž Slavek je priča koja intuitivno potiče upravo ono što često i odraslima uz svjestan trud i racionalno razmišljanje ide teško: razumijevanje različitosti bez upiranja prstom, empatiju bez zamke sažaljenja. Sažaljevanje drugih isključuje poštovanje, baš kao što suncokreti nisu poštovali malenoga puža, ali su ga žalili jer mora nositi svoju kućicu. Sažaljenje nas sprječava u razumjevanju, onemogućuje nam da nekome budemo prijatelj, pa čak i da nekome zaista pomognemo. Puž Slavek na zanimljiv način, kroz vrckave i dosjetljive dijaloge donosi ove izuzetno važne poruke. Time na najbolji mogući način ispunjava zadaću dječje književnosti: govori o ovim velikim istinama na način primjeren malim ljudima. S nestrpljenjem iščekujem čitanje ove slikovnice sa svojim malim prijateljima!
Maja Kelić, prof. logoped
Hrvatska udruga za disleksiju
Razumjeti različitost bez upiranja prstom i empatija bez zamke sažaljenja
Puž Slavek je topla priča o različitostima u prirodnom svijetu koje su neizbježne i u svijetu nas ljudi. Raznolikost je naša svakodnevnica, stoga je iznimno važno pripremiti male ljude u društvu da nauče različitosti pozitivno primijetiti, razumjeti i prihvatiti, ne umanjujući pri tome ni svoju ni tuđu vrijednost. Puž Slavek je priča koja intuitivno potiče upravo ono što često i odraslima uz svjestan trud i racionalno razmišljanje ide teško: razumijevanje različitosti bez upiranja prstom, empatiju bez zamke sažaljenja. Sažaljevanje drugih isključuje poštovanje, baš kao što suncokreti nisu poštovali malenoga puža, ali su ga žalili jer mora nositi svoju kućicu. Sažaljenje nas sprječava u razumjevanju, onemogućuje nam da nekome budemo prijatelj, pa čak i da nekome zaista pomognemo. Puž Slavek na zanimljiv način, kroz vrckave i dosjetljive dijaloge donosi ove izuzetno važne poruke. Time na najbolji mogući način ispunjava zadaću dječje književnosti: govori o ovim velikim istinama na način primjeren malim ljudima. S nestrpljenjem iščekujem čitanje ove slikovnice sa svojim malim prijateljima!
Maja Kelić, prof. logoped
Hrvatska udruga za disleksiju
O romanu Probuđena zvona
Roman je namijenjen mladim čitateljima. Iznimno je dragocjen i vrijedan već i po samoj tematici kojom se bavi. Ne događa se svaki dan ekološki vrijedan roman za mlade.
Roman je to sa ruba znanosti, fantastika sa bajkovitim elementima, iznikao na višegodišnjem istraživanju, promišljeno obrađen i složen do najsitnijeg mozaičnog detalja.
Sonja Zubović je prepoznatljiv autor koji pred sebe hrabro stavi zahtjevan izazov prije nego li se lati određene teme. Kao što je poznato svako njeno djelo je pomno osmišljen projekt koji u konačnici uvijek biva prepoznat kao čitateljsko uzbuđenje.
Uvijek donosi nešto novo, netipično i apsolutno nekomercijalno tako i ovoga puta vrijedi naglasiti kako nikada nitko o biljkama nije pisao na takav način.
Kako bi prenijela vrijedne poruke mladim čitateljima približila im se tako što je pribjegla fantastici i fantastičnim likovima. Mladi člitatelji današnjice vole fantastiku, a radnju je strukturila u filmično montažerskoj pripovjednoj dinamici. Opisi su minimalni, a tijek radnje kao i sve značajne poruke artikulirane su dijalozima.
Likovi, najbliskiji zemlji najbolje prenose ekološki vapaj planete. Ujedno je to priča i o ekologiji duše i ekologiji savjesti, a ne samo planete Zemlje.
Višeslojne su poruke koje se mogu iščitati iz djela pa će ih čitatelji dekodirati sukladno svojoj razini svijesti.
Nesvakidašnja je pozornost posvećena ljepodušju glazbe, drevnih pjesama i svega što okuplja ljepotu duha, te iscjeliteljsko zajedništvo plemenitog druženja i jednostavne ljubavi koja podiže vibracijsku energetiku duha i prirode.
Patuljci su mitski likovi topline ognjišta, apsolutno svi su lucidno mušičavi i niti jedan od njih nije zao.
U ovom romanu sintetizirano zlo u karakterima likova ne postoji, nema zlih vještica, čarobnjaka, a ni riješenje na kraju priče nije „deus ex mahina“ već zahtjeva angžman svih nas, sudjelovanje svih i odgovornost svih u želji da se spasi planeta.
Ljude se naziva Gustima, jer su od guste supstance sazdani, a pritom ni svi Gusti nisu jednako gusti.
Uz tako lucidno rješenje pri prenošenju poruka zanimljive su i činjenice, uvjetno rečeno „s ruba znanosti“ koje determiniraju značajne događaje u ovoj ekološkoj priči, kao na primjer da je - ton G usklađen sa rotacijom planete Zemlje... Niz je intrigantnih zanimljivosti implementirano u djelu, kao na primjer; temeljni kristali nastali su po principu flotacije, hidrosonični prijenos informacija vodom, kada bi sa planete nestalo vode ostale bi stijene „kosti“ u obliku križa, planeta je zgusnuta vatra kao što je krv u ljudskom biću tekuća vatra, Undine kao kemičarke, glad zvuka, vjetar prenositelj emocije itd…
Temeljni postulat romana - planeta je živa i diše…
Autorica jasno poručuje da današnja civilizacija potcjenjuje emocionalnost na svim razinama, zato je vjetar donio tugu šuma u patuljačka naselja i podigao njihov ton za jednu oktavu više uzrokujući tako uzbunu najvišeg stupnja.
Nedostatak radosti na planeti ugrozio je bit opstanka.
Probuđena zvona pozivaju na buđenje i promjenu načina razmišljanja i ponašanja. Jer, kao što je mudri patuljak Monte Mo rekao starom, zaboravljivom učenjaku Aleandrinu: "Kad smo se zapleli u mudrovanje, ti si nam pokazao da se trebamo vratiti pravom i najjednostavnijem životu".
Roman je likovno oplemenila ilustratorskim vinjetama četranestogodišnjakinja Tena Pezdevšek, autoričina kćerka.
D. Kučinić
urednica
Roman je to sa ruba znanosti, fantastika sa bajkovitim elementima, iznikao na višegodišnjem istraživanju, promišljeno obrađen i složen do najsitnijeg mozaičnog detalja.
Sonja Zubović je prepoznatljiv autor koji pred sebe hrabro stavi zahtjevan izazov prije nego li se lati određene teme. Kao što je poznato svako njeno djelo je pomno osmišljen projekt koji u konačnici uvijek biva prepoznat kao čitateljsko uzbuđenje.
Uvijek donosi nešto novo, netipično i apsolutno nekomercijalno tako i ovoga puta vrijedi naglasiti kako nikada nitko o biljkama nije pisao na takav način.
Kako bi prenijela vrijedne poruke mladim čitateljima približila im se tako što je pribjegla fantastici i fantastičnim likovima. Mladi člitatelji današnjice vole fantastiku, a radnju je strukturila u filmično montažerskoj pripovjednoj dinamici. Opisi su minimalni, a tijek radnje kao i sve značajne poruke artikulirane su dijalozima.
Likovi, najbliskiji zemlji najbolje prenose ekološki vapaj planete. Ujedno je to priča i o ekologiji duše i ekologiji savjesti, a ne samo planete Zemlje.
Višeslojne su poruke koje se mogu iščitati iz djela pa će ih čitatelji dekodirati sukladno svojoj razini svijesti.
Nesvakidašnja je pozornost posvećena ljepodušju glazbe, drevnih pjesama i svega što okuplja ljepotu duha, te iscjeliteljsko zajedništvo plemenitog druženja i jednostavne ljubavi koja podiže vibracijsku energetiku duha i prirode.
Patuljci su mitski likovi topline ognjišta, apsolutno svi su lucidno mušičavi i niti jedan od njih nije zao.
U ovom romanu sintetizirano zlo u karakterima likova ne postoji, nema zlih vještica, čarobnjaka, a ni riješenje na kraju priče nije „deus ex mahina“ već zahtjeva angžman svih nas, sudjelovanje svih i odgovornost svih u želji da se spasi planeta.
Ljude se naziva Gustima, jer su od guste supstance sazdani, a pritom ni svi Gusti nisu jednako gusti.
Uz tako lucidno rješenje pri prenošenju poruka zanimljive su i činjenice, uvjetno rečeno „s ruba znanosti“ koje determiniraju značajne događaje u ovoj ekološkoj priči, kao na primjer da je - ton G usklađen sa rotacijom planete Zemlje... Niz je intrigantnih zanimljivosti implementirano u djelu, kao na primjer; temeljni kristali nastali su po principu flotacije, hidrosonični prijenos informacija vodom, kada bi sa planete nestalo vode ostale bi stijene „kosti“ u obliku križa, planeta je zgusnuta vatra kao što je krv u ljudskom biću tekuća vatra, Undine kao kemičarke, glad zvuka, vjetar prenositelj emocije itd…
Temeljni postulat romana - planeta je živa i diše…
Autorica jasno poručuje da današnja civilizacija potcjenjuje emocionalnost na svim razinama, zato je vjetar donio tugu šuma u patuljačka naselja i podigao njihov ton za jednu oktavu više uzrokujući tako uzbunu najvišeg stupnja.
Nedostatak radosti na planeti ugrozio je bit opstanka.
Probuđena zvona pozivaju na buđenje i promjenu načina razmišljanja i ponašanja. Jer, kao što je mudri patuljak Monte Mo rekao starom, zaboravljivom učenjaku Aleandrinu: "Kad smo se zapleli u mudrovanje, ti si nam pokazao da se trebamo vratiti pravom i najjednostavnijem životu".
Roman je likovno oplemenila ilustratorskim vinjetama četranestogodišnjakinja Tena Pezdevšek, autoričina kćerka.
D. Kučinić
urednica
O projektu: Ježica Vici u šumskoj češljaonici
Ježica Vici se zapravo pravim imenom zvala Viktorija.
Nadaleko je bila poznata po svojoj nestašnosti, o njoj su se već pričali vicevi te je svima poznata kao Vici.
Silno je radoznala, a upravo ta radoznalost dovodila ju je u razne nestašne zgode i nezgode.
Tako je od svih ježeva i ježica, upravo Vici prva zakucala na vrata češljarskog salona gospođe lisice.
Tada su uslijedili uzbudljivi doživljaji…
Priča o Ježici Vici poučna je na nekoliko razina.
Recimo i to da se bez radoznalosti na svijetu ništa novo ne bi dogodilo i nikada se ništa novo ne bi otkrilo.
Nestašnost je, također jedna plemenita i prirodna duhovna kvaliteta dječje duše.
Priča o ježici Vici primarno slavi životnu radost.
I djeci u konačnici poručuje da pogreške na životnom putu treba naučiti i sam sebi oprostiti.
Ilustratorica Petra Vrdoljak Rundek atmosferu priče pretočila je u nježne emotivne slike, a posebno vješto je likovima udahnula karakter.
Snaga i moć priče najranijeg djetinjstva
Silnu moć u sebi sadrže priče najranijeg djetinjstva, obilježe mnoge svjesne i nesvjesne percepcije odraslim osobama.
Odnos prema pogreškama
Odnos prema vlastitim pogreškama kao i pogreškama naših bližnjih je vrlo dubok i složen, a zapravo griješiti je jedna jednostavna i prirodna pojava.
Prirodne pojave se i zovu pojave jer se povremeno pojavljuju i prirodni su dio života.
No, čini se da dječja duša danas u sustavima odrastanja ipak trpi povećane pritiske jer nije dopušteno griješiti bez većih posljedica. Taj pritisak postaje dubinski i ukorjenjuje se tijekom osnovnog školovanja. Često i vrlo male greške donose manje ocjene za postignuća u školovanju pa malo po malo stvaraju i pritisak. To je vrijeme dok dijete izgrađuje sliku o sebi, a nježno stablo njihovog samopouzdanja se tek razvija.
Pritisci od pogrešaka se ne bi smjeli poskliznuti prema krutoj Japanskoj nepogrešivosti i Pruskom odgojnom očekivanju.
O radoznalosti
„Znatiželja je sila, gotovo jača od gravitacije. Da nije, ne bi bilo zrakoplova. Znatiželja je važnija od znanja. Ona je korijen znanja. Bez znatiželje znanje ne bi postojalo. Znatiželja je dinamična sila koja se nalazi uz bok kreativnosti, a bez kreativnosti ljudski rod bi i dalje živio u pećinama.“ (N.Dolsak)
O projektu ili zašto sam napisala knjigu
Čudesna kuharica Lize Brljize
Neprocjenjivi su trenutci koje obitelj provede u zajedništvu.
Suvremeni način života roditeljima i djeci ne ostavlja dovoljno vremena za to
naše temeljno zajedništvo.
U tim uvijek prekratkim trenutcima koje obitelj provodi zajedno
određeni dio vremena treba utrošiti i na pripremanje
hrane. Odnos prema hrani i njena kvaliteta od temeljne su važnosti za
zdravlje, a ono je, kažu - cjelovito i potpuno tek kad su tijelo i duša u
harmoniji. Trenutci provedeni u pripremi hrane i blagovanju još su dragocjeniji
nego što nam se na prvi pogled čini. Kuhinja je veliko i važno mjesto. Naš dom i
ognjište – gotovo da su najmoćniji prostor okupljanja i zajedništva obitelji.
Bake i djedovi kažu da su pjesme, priče i mirisi ognjišta
njihova najljepša sjećanja na djetinjstvo. Dom je oduvijek bio svetinja, oganj i
buktinja. Miris gibanice za blagdane uz majčine skute.
Svako zdravo djetinjstvo treba imati svoje dječje pjesme na svom
materinjem jeziku. Pjesništvo je laboratorij jezika. Jezik i dom temeljni su dio nas.
Najčudesniji recept Lize Brljize je taj da i najobičniji trenutci mogu postati čudesni, ako ih začinimo osmjehom i pjesmom
Preko kuhače do pjesme.
Sonja Zubović
Suvremeni način života roditeljima i djeci ne ostavlja dovoljno vremena za to
naše temeljno zajedništvo.
U tim uvijek prekratkim trenutcima koje obitelj provodi zajedno
određeni dio vremena treba utrošiti i na pripremanje
hrane. Odnos prema hrani i njena kvaliteta od temeljne su važnosti za
zdravlje, a ono je, kažu - cjelovito i potpuno tek kad su tijelo i duša u
harmoniji. Trenutci provedeni u pripremi hrane i blagovanju još su dragocjeniji
nego što nam se na prvi pogled čini. Kuhinja je veliko i važno mjesto. Naš dom i
ognjište – gotovo da su najmoćniji prostor okupljanja i zajedništva obitelji.
Bake i djedovi kažu da su pjesme, priče i mirisi ognjišta
njihova najljepša sjećanja na djetinjstvo. Dom je oduvijek bio svetinja, oganj i
buktinja. Miris gibanice za blagdane uz majčine skute.
Svako zdravo djetinjstvo treba imati svoje dječje pjesme na svom
materinjem jeziku. Pjesništvo je laboratorij jezika. Jezik i dom temeljni su dio nas.
Najčudesniji recept Lize Brljize je taj da i najobičniji trenutci mogu postati čudesni, ako ih začinimo osmjehom i pjesmom
Preko kuhače do pjesme.
Sonja Zubović
