Diana Kučinić, urednica
Rođena je 1963. u Zagrebu. Diplomirala je 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na studiju hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti. Od 1987. radi kao novinarka i urednica (20 godina u Večernjem listu, zatim u magazinu Konji i časopisima Zagreb moj grad i Zagorka); od 2009. u statusu slobodne novinarke. Cijeli život zaljubljena je u konje kojima se i aktivno bavila, a zadnjih godina aktivno ih čuva u srcu. Osnivač je i predsjednica Centra za poticanje kreativnog izražavanja Skupovi iz Zagreba. Voditeljica je novinarskih radionica, lektorica i urednica likovnih kataloga, stručnih i popularnih knjiga. Urednica je Tekstonovih izdanja Sonje Zubović: Probuđena zvona i Neukradivo nebo. Članica je Hrvatskog novinarskog društva.
Rođena je 1963. u Zagrebu. Diplomirala je 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na studiju hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti. Od 1987. radi kao novinarka i urednica (20 godina u Večernjem listu, zatim u magazinu Konji i časopisima Zagreb moj grad i Zagorka); od 2009. u statusu slobodne novinarke. Cijeli život zaljubljena je u konje kojima se i aktivno bavila, a zadnjih godina aktivno ih čuva u srcu. Osnivač je i predsjednica Centra za poticanje kreativnog izražavanja Skupovi iz Zagreba. Voditeljica je novinarskih radionica, lektorica i urednica likovnih kataloga, stručnih i popularnih knjiga. Urednica je Tekstonovih izdanja Sonje Zubović: Probuđena zvona i Neukradivo nebo. Članica je Hrvatskog novinarskog društva.
Judita Rey Hudeček
Prof. germanistica je po diplomi, cijeli život se bavi kulturom, interkulturom, esperantom, makedonistikom, humanitarnim radom, pisanjem itd... Rođena u Sisku, gimnazijske dane provela je u Bosni i Hercegovini, a studentske u Skopju. Bio je to početak druženja sa svijetom koji joj je otvorio bavljenje esperantom. Ne iznenađuje, kako upravo privodi kraju poslijediplomski studij Interlingvistike na sveučilištu Adam Mickiewicz u Poznanu. U svim sredinama gdje je živjela osjeća se kao kod kuće pa za sebe kaže da ima plutajući identitet. Predsjednica je Makedonsko- hrvatskog društva i Hrvatskog saveza za esperanto. Brojne su biografske činjenice koje govore o tome da je riječ o jedinstvenoj renesansnoj osobi, zaljubljenoj u kulturu, život i ljude. Najveća nagrada su joj mnogobrojni neobični susreti i doživljaji širom svijeta. Poneke od njih je i zapisala na hrvatskom i na esperantu, povremeno prevodi sa makedonskog, za neke radove je i nagrađena. Surađivala je na dokumentarnom filmu Petra Krelje „Moj brat Ante“ koji je dobio ugledna međunarodna priznanja. Uvijek je pomicala granice spoznaja o hendikepiranima i senzibilizirala javnost za tu problematiku.
Sonja i Judita surađuju dugi niz godina, povezuju ih uspomene na mnoge iznimne projekte kojima su poticale nove modele komunikacije u kulturi. Tako su svojevremeno, a u suradnji sa udrugom Put u život, PUŽ vodile redovite programe kulturne nadgradnje za hendikepiranu djecu u jednoj narodnoj knjižnici .
Prof. germanistica je po diplomi, cijeli život se bavi kulturom, interkulturom, esperantom, makedonistikom, humanitarnim radom, pisanjem itd... Rođena u Sisku, gimnazijske dane provela je u Bosni i Hercegovini, a studentske u Skopju. Bio je to početak druženja sa svijetom koji joj je otvorio bavljenje esperantom. Ne iznenađuje, kako upravo privodi kraju poslijediplomski studij Interlingvistike na sveučilištu Adam Mickiewicz u Poznanu. U svim sredinama gdje je živjela osjeća se kao kod kuće pa za sebe kaže da ima plutajući identitet. Predsjednica je Makedonsko- hrvatskog društva i Hrvatskog saveza za esperanto. Brojne su biografske činjenice koje govore o tome da je riječ o jedinstvenoj renesansnoj osobi, zaljubljenoj u kulturu, život i ljude. Najveća nagrada su joj mnogobrojni neobični susreti i doživljaji širom svijeta. Poneke od njih je i zapisala na hrvatskom i na esperantu, povremeno prevodi sa makedonskog, za neke radove je i nagrađena. Surađivala je na dokumentarnom filmu Petra Krelje „Moj brat Ante“ koji je dobio ugledna međunarodna priznanja. Uvijek je pomicala granice spoznaja o hendikepiranima i senzibilizirala javnost za tu problematiku.
Sonja i Judita surađuju dugi niz godina, povezuju ih uspomene na mnoge iznimne projekte kojima su poticale nove modele komunikacije u kulturi. Tako su svojevremeno, a u suradnji sa udrugom Put u život, PUŽ vodile redovite programe kulturne nadgradnje za hendikepiranu djecu u jednoj narodnoj knjižnici .
Aleksandra Orlić
Zaljubljena u fotografiju, ali je vara s pisanjem. Rođena 1974. u Rijeci, djetinjstvo provela na otoku Lošinju sanjajući o tome da će jednog dana biti fotografkinja ili slikarica, a onda u zadnji čas promijenila kurs i upisala Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer povijest umjetnosti i njemački jezik i književnost. Fotografira za dušu, piše za novac. Lista njenih “ljubavnika od riječi” je sljedeća: Zarez, Vijenac, Quorum, Hrvatski filmski zapisi, Treći program Hrvatskog radija, Zuhra Light show, Svijet, Globus, Playboy, Klik, Viva, Gala Styla, a trenutačno je u sretnoj vezi s časopisom Cosmopolitan, u kojem radi kao urednica weba. No, kad se te dvije strasti spoje, ona prema hvatanju slika, bilo na ekranu, papiru ili u riječima, nastane koja izložba ili ukoričena knjiga, poput njene prve zbirke pjesama «U mjerilu 1:100.000» (Naklada MD) ili njenog prvog romana «Bio jednom kraj» (VBZ).
Autorica je pogovora za zbirku pjesama Neukradivo nebo.
Zaljubljena u fotografiju, ali je vara s pisanjem. Rođena 1974. u Rijeci, djetinjstvo provela na otoku Lošinju sanjajući o tome da će jednog dana biti fotografkinja ili slikarica, a onda u zadnji čas promijenila kurs i upisala Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer povijest umjetnosti i njemački jezik i književnost. Fotografira za dušu, piše za novac. Lista njenih “ljubavnika od riječi” je sljedeća: Zarez, Vijenac, Quorum, Hrvatski filmski zapisi, Treći program Hrvatskog radija, Zuhra Light show, Svijet, Globus, Playboy, Klik, Viva, Gala Styla, a trenutačno je u sretnoj vezi s časopisom Cosmopolitan, u kojem radi kao urednica weba. No, kad se te dvije strasti spoje, ona prema hvatanju slika, bilo na ekranu, papiru ili u riječima, nastane koja izložba ili ukoričena knjiga, poput njene prve zbirke pjesama «U mjerilu 1:100.000» (Naklada MD) ili njenog prvog romana «Bio jednom kraj» (VBZ).
Autorica je pogovora za zbirku pjesama Neukradivo nebo.
Marina Badurina Cindrić, slikarica i ilustratorica
Rođena 1964. u Zagrebu, diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ivice Šiška.
Izlagala je na niz samostalnih i skupnih izložbi na potezu od Zagreba do Švedske. Uz slikanje bavila se televizijskom scenografijom, restauracijom, ilustriranjem, oslikavanjem pročelja te je vodila bezbroj likovnih tečajeva za velike i male polaznike. Surađivala je na izradi mozaika Ede Murtića za crkvu u Dobroti, u Boki Kotorskoj, restaurirala pojedina pročelja u Zagrebu ili ih oslikavala u Senju i Kninu. Radni vijek provodi ponajviše kao likovni pedagog u odgojno obrazovnim ustanovama, a posjeduje i jedinstvena iskustva u radu sa djecom sa posebnim potrebama radeći određeno vrijeme u Centru za odgoj i obrazovanje slijepih i slabovidnih "Vinko Bek" te u Centru za autizam u Zagrebu. Potpisuje 1995. g. autorstvo izložbe "100 godina gledanja srcem" prilikom proslave stote godišnjice obrazovanja slijepih i slabovidnih u Hrvatskoj. Ilustrirala je knjigu čakavske poezije Magriž, A. Sindika; 1998. udahnula je likovni karakter slikovnici Sonje Zubović „Vjetrosvijet“, a uspješna suradnja se nastavlja 2013. sa knjigom "Puž Slavek u polju suncokreta".
Rođena 1964. u Zagrebu, diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ivice Šiška.
Izlagala je na niz samostalnih i skupnih izložbi na potezu od Zagreba do Švedske. Uz slikanje bavila se televizijskom scenografijom, restauracijom, ilustriranjem, oslikavanjem pročelja te je vodila bezbroj likovnih tečajeva za velike i male polaznike. Surađivala je na izradi mozaika Ede Murtića za crkvu u Dobroti, u Boki Kotorskoj, restaurirala pojedina pročelja u Zagrebu ili ih oslikavala u Senju i Kninu. Radni vijek provodi ponajviše kao likovni pedagog u odgojno obrazovnim ustanovama, a posjeduje i jedinstvena iskustva u radu sa djecom sa posebnim potrebama radeći određeno vrijeme u Centru za odgoj i obrazovanje slijepih i slabovidnih "Vinko Bek" te u Centru za autizam u Zagrebu. Potpisuje 1995. g. autorstvo izložbe "100 godina gledanja srcem" prilikom proslave stote godišnjice obrazovanja slijepih i slabovidnih u Hrvatskoj. Ilustrirala je knjigu čakavske poezije Magriž, A. Sindika; 1998. udahnula je likovni karakter slikovnici Sonje Zubović „Vjetrosvijet“, a uspješna suradnja se nastavlja 2013. sa knjigom "Puž Slavek u polju suncokreta".
Petra V. Rundek, ilustratorica
Rođena je u Zagrebu 1980. godine. Odmalena je slikala prizore iz priča i govorila da će biti slikar. Počelo je sa Školom primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu na slikarskom odjelu i danas radi ono u čemu je uvijek uživala. Ilustracije su joj objavljene u brojnim slikovnicama i zbirkama priča u zemlji i inozemstvu, a 2011. svijetlo dana ugledala je i njena autorska slikovnica Babina svjetiljka.
Širok je dijapazon pedagoškog i likovnog rada sa djecom u koji je uključena, a već desetak godina volontira u udruzi "Maslinova gora" koja pruža pomoć djeci i mladima sa poteškoćama na životnom putu. Ilustrirala je slikovnicu Ježica Vici u šumskoj češljaonici.
Rođena je u Zagrebu 1980. godine. Odmalena je slikala prizore iz priča i govorila da će biti slikar. Počelo je sa Školom primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu na slikarskom odjelu i danas radi ono u čemu je uvijek uživala. Ilustracije su joj objavljene u brojnim slikovnicama i zbirkama priča u zemlji i inozemstvu, a 2011. svijetlo dana ugledala je i njena autorska slikovnica Babina svjetiljka.
Širok je dijapazon pedagoškog i likovnog rada sa djecom u koji je uključena, a već desetak godina volontira u udruzi "Maslinova gora" koja pruža pomoć djeci i mladima sa poteškoćama na životnom putu. Ilustrirala je slikovnicu Ježica Vici u šumskoj češljaonici.
Boris Gregorić, književnik i prevoditelj
Autor je šest zbirki kratke proze, esejist, kritičar, prevodilac, likovni umjetnik, radio je kao lektor, novinar, književni i filmski kritičar Boris Gregorić proveo je većinu života u Sloveniji, Zagrebu te Iowa Cityu, Iowa, SAD gdje je gdje je izmedju ostalog radio kao bankovni službenik, prodavač likovnih namirnica i prodavač polovnih knjiga te antikviteta. Od 1995 do 1998 studirao je tzv. studio art (slikarstvo i crtanje) na University of Iowa.
Proze, pjesme kao i prijevodi, na engleskom uključuju The Bohemyth, The Vocabula Review, Whim’s Place, Primordial Traditions, One Hundred Gourds, 100 words; the Iowa Review, eXchanges, the International Poetry Review.
Neki od prijevoda uključuju romane Nexus Henry Millera, Četiri godišnja doba Laurel Corone, nekoliko likovnih monografija (Ivan Kožarić, Vlasta Žanić), zbirki poezije (Miklavž Komelj, Branko Čegec, Miroslav Kirin); dva filma (Boris Greiner), gradski vodič (In Zagorka’s Footsteps); hrpu proznih radova (Clara Azzopardi, Rana Dasgupta, Frode Grytten; Mirko Kovač, Slavenka Drakulić, Daša Drndić, Edo Popović, Andrea Pisac, Tomica Bajsić, Sanja Lovrenčić, Damir Karakaš, Petar Gudelj itd.), mnostvo memoara, putopisa, dnevnika, teorijskih tekstova, poezije (D.H. Lawrence, Frank O’Connor, Henry Miller, Edward Abbey, Samuel Beckett, Shunryu Suzuki, Mo Yan, Kathleen Norris, Azar Nafisi, John C. Parkin, Ron Koertge; Renata Jambrešić Kirin, Natka Badurina; Sonja Manojlović, Svetlana Slapšak; Stanko Abadžić; Tomaž Šalamun, Taras Kermauner, Aleš Debeljak, Ines Cergol, Maja Gal Štromar itd.
Naravno ne smijemo zaboraviti engleski prijevod Sonjine uspješnice pod naslovom The Bells Awakened (2013).
Autor je šest zbirki kratke proze, esejist, kritičar, prevodilac, likovni umjetnik, radio je kao lektor, novinar, književni i filmski kritičar Boris Gregorić proveo je većinu života u Sloveniji, Zagrebu te Iowa Cityu, Iowa, SAD gdje je gdje je izmedju ostalog radio kao bankovni službenik, prodavač likovnih namirnica i prodavač polovnih knjiga te antikviteta. Od 1995 do 1998 studirao je tzv. studio art (slikarstvo i crtanje) na University of Iowa.
Proze, pjesme kao i prijevodi, na engleskom uključuju The Bohemyth, The Vocabula Review, Whim’s Place, Primordial Traditions, One Hundred Gourds, 100 words; the Iowa Review, eXchanges, the International Poetry Review.
Neki od prijevoda uključuju romane Nexus Henry Millera, Četiri godišnja doba Laurel Corone, nekoliko likovnih monografija (Ivan Kožarić, Vlasta Žanić), zbirki poezije (Miklavž Komelj, Branko Čegec, Miroslav Kirin); dva filma (Boris Greiner), gradski vodič (In Zagorka’s Footsteps); hrpu proznih radova (Clara Azzopardi, Rana Dasgupta, Frode Grytten; Mirko Kovač, Slavenka Drakulić, Daša Drndić, Edo Popović, Andrea Pisac, Tomica Bajsić, Sanja Lovrenčić, Damir Karakaš, Petar Gudelj itd.), mnostvo memoara, putopisa, dnevnika, teorijskih tekstova, poezije (D.H. Lawrence, Frank O’Connor, Henry Miller, Edward Abbey, Samuel Beckett, Shunryu Suzuki, Mo Yan, Kathleen Norris, Azar Nafisi, John C. Parkin, Ron Koertge; Renata Jambrešić Kirin, Natka Badurina; Sonja Manojlović, Svetlana Slapšak; Stanko Abadžić; Tomaž Šalamun, Taras Kermauner, Aleš Debeljak, Ines Cergol, Maja Gal Štromar itd.
Naravno ne smijemo zaboraviti engleski prijevod Sonjine uspješnice pod naslovom The Bells Awakened (2013).
Klaus Dahmann,
žurnalist Radio Deutsche Welle, Bonn i vrsni njemački slavist preveo je na esperanto Sonjinu zbirku pjesama Sol na koži.
žurnalist Radio Deutsche Welle, Bonn i vrsni njemački slavist preveo je na esperanto Sonjinu zbirku pjesama Sol na koži.
