U  Zagorju u Hrašćini će se u kuriji po 12. put održati Susret esperantskih pisaca i prevoditelja.  Glavni ovogodišnji gost  Miguel Gutiérrez Aduriz dolazi iz Španjolske. O piscu, pjesniku, prevoditelju, uredniku, sastavljaču udžbenika i rječnika , izdavaču govorit će Zlatoje Martinov. Đivo Pulitika čitat će odlomke iz knjige.

Bit će predstavljeno novo esperantsko izdanje  knjige Tibora Sekelja  „Padma, mala plesačica“. O indijskim godinama pisca koje su inspirirale ovu knjigu o djevojčici Padmi, govorit će  autorova supruga Erzsbet Sekelj. Knjiga napisana na esperantu  je poznata u Hrvatskoj u svojoj hrvatskoj inačici tiskanoj u Osijeku. Esperantsku verziju knjigu za tisak je pripremio Grafokom iz Đurđevca  2013. (urednik Josip Pleadin, oslikao Tihomir Lovrić) Svjetski savez esperantista izabrao je u srpnju ovu knjigu za Dječju knjigu godine u Buenos Airesu. Nakon „Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića“ Ivane Brlić-Mažuranić 1999. i „Priča ispod kreveta“ Antoanete Klobučar (2006.) to je treći put da nagrada Svjetskog saveza esperantista za dječju knjigu dolazi u Hrvatsku.

Na Susretu pisaca sudjelovat će izdavač iz Đurđevca Josip Pleadin  koji će sa Zdravko Selešom predstaviti novo djelo iz ostavštine  Tibora Sekelja koje dosad nije bilo poznato esperantskim čitateljima a tiskano je na drugim jezicima „Od Patagonije do Aljaske“.  Knjigu su na esperanto prevodili brojni prevoditelji a uredio je Josip Pleadin.

Tomasz Chmielik iz Poljske govorit će o uglednom švicarskom intelektualcu, esperantistu, književniku i prijatelju Mohatme Gandhija Edmomdu Privata, uz obljetnicu njegova rođenja.

Književnica Sonja Zubović predstavit će esperantsko izdanje svoje knjige „Puž Slavek u polju sunckreta“ u prijevodu Judite Rey Hudeček.

Središnji program Susreta održat će se u subotu 13.9. u podne zajedničkim piknikom književnika i esperantista. Na piknik se nadovezuje glazbeni program marimbistice Kaje Farszyk i opernog pjevača Nevena Mrzlečkog. Na susret  u Hrašćinu dolaze esperantisti sa svih strana Hrvatske i gosti iz Slovenije.

Ovaj su program omogućili Ministarstvo kulture i Esperantska književna akademija a ostvaruje ga Hrvatski savez za esperanto  uz domaćina Esperantsko društvo „Trixini“ iz Hrašćine.

Inf. 091 4617550 Hrvatski savez za esperanto Zagreb, Kneza Mislava 11 www.esperanto.hr

PREPLETI SVJETOVA

Marina Badurina Cindrić vrsna je grafičarka. O tome svjedoče njezini grafički ciklusi („Iz dubina“, „Podmorje“, „Mostovi“, „Sjene“, „Naplavine“, „Sidrišta“), neki od njihjoš iz vremena studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i njezin diplomski rad (ciklus „Valovi“). 

Zahtjevne tehnike dubokog tiska - bakropis, aquatinta, reservage, mezzotinta,u dosluhu s tankoćutnom i razigranom imaginacijom, sprega discipliranog dugočasnog rada i lepršavog, osebujnog likovnog zamaha obilježile su  Marininu stvaralačku osobnost.

Ta se osobnost provlači poput neke rijeke ponornice kroz vrijeme i predjele života - ponekad poput vira proviri pa uzavre u nekom naoko nebitnom crtežu, skici, u nekoj slici koja bilježi krajolike sna ili pak lunske maslinike ili se nenadano zaustavi na zidu u neočekivanom reljefu od žbuke i oblutaka (kao neka ljubavna veza freske, reljefa, grafike - i sna), zatomi se potom u gotovo nevidljive krokije na rubu bilježnice-svaštare ili zapisnika sa sastanka- male čahure, gnijezda, brloge, vrutke, žarišta iz kojih pulsira Marinin dar stvaranja.

Koji puta slap, koji puta tek trag.

Marinina kreativnost (za sada) se pretočila i u dvije slikovnice: Vjetrosvijet i Puž Slavek u polju suncokreta, spojivši se (sretno) s tekstovima spisateljice Sonje Zubović.

Prva je slikovnica modroljubičasta, druga je narančastožuta. Bez obzira na oblik i sadržaj, na tekst i poruku / pouku, obje su knjige jedan zamah, jedan preplet. Jedan (mikro)svijet.

One mimo zadatka, mimo doslovnosti, mimo očekivanja ove ili one publikepjevaju svoj izvornilikovni pjev.

Zagledajmo se u marginalije (a margine su, sjetimo se samo srednjovjekovnih evanđelistara i misala, sjetimo se vlastitih udžbenika i zadaćnica, sjetimo se grafita i šaranja po klupama- oduvijek zapravo najvažniji dijelovi cjelina!), dakle, zagledajmo se u rubove i zakutke tih ilustracija, a vjerujem da će se i svako dijete koje proviri u te slikovnice, povedeno istom tom čarolijom, zagledati u ta duboka carstva:

Tisuće plamsaja, iglica, smjernica, hihota crtica, stotine kapljica boja, vedrih ili kišnih magmi, kovitlaca, mjehura, spirala, kliktaja, šikare poteza i ureza, pjev vjetra i sunca, zasebno ili zajedno, svejedno, zagrljaji komplementarnih boja u plesu sklada i sudara, zamah svijetlih i mrklih staza, procijepi i ponori, gudure i proplanci kojima putuje misao, ruka, oko, dah - prepleti svjetova - tu su, na dlanu.

To je Marinin dar. Ne doslovan, ne izravan, ne onaj koji se reklamira u šarenim omotima. Dar koji je trajniji od priče, koji se upija u šutnji. (Sjetimo se zasjenjenih dječjih pogleda kada se udube u neki prizor, i umireno gledaju u beskraje koje smo mi već možda zaboravili... Tada im u očima svemir spava...)

Taj dar se daje iznutra i daje se nutrini.

Djeci. Slučajnim prolaznicima. Putnicima - namjernicima. Onima koji upravo dolaze i onima koji će možda doći. I onima koji su jednom bili - i ostavili trag.

Ove dvije slikovnice dobar su dar.

Zvjezdana Jembrih